ELTIF 2.0: što se promijenilo i zašto je to važno

ELTIF 2.0 naziv je za Uredbu (EU) 2023/606, kojom je izmijenjena Uredba (EU) 2015/760 o europskim dugoročnim investicijskim fondovima. Primjenjuje se od 10. siječnja 2024. Najvažnije promjene za ulagatelje su ukidanje minimalnog početnog uloga od 10 000 EUR za male ulagatelje, fleksibilnija pravila o sastavu portfelja i zaduživanju, jasniji okvir za otkupe tijekom životnosti i uparivanje udjela te pristup malih ulagatelja vezan uz procjenu primjerenosti. Jednako je važno ono što se nije promijenilo: ELTIF ostaje dugoročan, nelikvidan i rizičan proizvod.

Od kada vrijedi ELTIF 2.0 i zašto je donesen?

Uredba (EU) 2023/606 primjenjuje se od 10. siječnja 2024. (članak 2.). Ona ne zamjenjuje izvornu uredbu iz 2015. godine, nego je mijenja. Zato se u praksi govori o Uredbi (EU) 2015/760 u verziji ELTIF 2.0, a brojevi članaka u ovom tekstu odnose se upravo na tu izmijenjenu uredbu.

ELTIF je od početka zamišljen kao način da se dugoročni kapital usmjeri u realnu gospodarsku imovinu, primjerice infrastrukturu, nekretnine ili društva koja ne kotiraju na burzi. Revizija je imala praktičan cilj: ukloniti dio zapreka zbog kojih je struktura bila manje privlačna upraviteljima i teže dostupna ulagateljima, a pritom zadržati zaštitne mehanizme za male ulagatelje. Ako vam je pojam nov, počnite tekstom što je ELTIF.

Koja su nova pravila za sastav portfelja?

ELTIF mora najmanje 55 % kapitala uložiti u prihvatljivu ulagačku imovinu (članak 13. stavak 1.). Pravila diversifikacije propisuju da najviše 20 % kapitala smije biti uloženo u instrumente jednog prihvatljivog portfeljnog društva ili u zajmove tom društvu, a najviše 20 % u jednu realnu imovinu (članak 13. stavak 2. točke (a) i (b)).

Uz to je ukinut zahtjev da pojedinačna realna imovina mora vrijediti najmanje 10 000 000 EUR (uvodna izjava 14.). Za nekretninske strategije to je bitno, jer fond više nije ograničen samo na velike pojedinačne projekte i može ulagati i u manje objekte. Ulagatelju to donosi širi izbor strategija, ali i obvezu da iz prospekta razumije što fond stvarno kupuje.

Praktična posljedica je da ELTIF 2.0 upravitelju ostavlja više prostora, pa se fondovi međusobno mogu znatno razlikovati. Dva ELTIF-a mogu imati vrlo različitu koncentraciju, vrstu imovine i profil rizika, iako oba poštuju iste zakonske granice. Zakonske granice su okvir, a ne opis konkretnog fonda.

Koliko se ELTIF smije zadužiti nakon reforme?

Prema članku 16. stavku 1. točki (a), ELTIF koji se smije nuditi malim ulagateljima može posuditi novac do 50 % neto vrijednosti imovine (NAV). ELTIF koji se nudi isključivo profesionalnim ulagateljima može posuditi do 100 % NAV-a. Prije reforme granica je iznosila 30 % kapitala.

Viša dopuštena granica ne znači da će je svaki fond iskoristiti. Ona samo određuje gornju zakonsku mogućnost. Zaduženje povećava i moguće dobitke i moguće gubitke: ako vrijednost imovine padne, dug ostaje isti, pa pad vrijednosti udjela može biti izraženiji. Zato u prospektu treba pronaći stvarnu politiku zaduživanja konkretnog fonda, a ne se oslanjati na zakonski maksimum. Pojam je objašnjen u natuknici financijska poluga.

Što se promijenilo za male ulagatelje?

Za male ulagatelje promjene su najvidljivije i dolaze u tri skupine.

Prvo, ukinut je početni minimalni ulog od 10 000 EUR. Ukinuto je i ograničenje prema kojem mali ulagatelj s portfeljem financijskih instrumenata do 500 000 EUR nije smio u ELTIF-e uložiti više od 10 % tog portfelja (uvodna izjava 47.). Ulazni prag je stoga niži, ali proizvod time nije postao jednostavniji.

Drugo, ELTIF se malom ulagatelju smije ponuditi samo ako je provedena procjena primjerenosti prema članku 25. stavku 2. Direktive 2014/65/EU (MiFID II) i ako je ulagatelj dobio izjavu o primjerenosti (članak 30. stavak 1.). Ako procjena pokaže da ELTIF nije primjeren, a ne radi se o investicijskom savjetovanju i ulagatelj ipak želi nastaviti, potreban je njegov izričit pristanak da razumije rizike.

Treće, distributer, odnosno upravitelj kod izravne ponude, mora malom ulagatelju dati jasno pisano upozorenje u dvije situacije. Ako životnost ELTIF-a prelazi 10 godina, proizvod možda nije prikladan za ulagatelje koji ne mogu podnijeti tako dugu i nelikvidnu obvezu. Ako fond nudi uparivanje udjela, ono ne jamči niti zasniva pravo na izlaz ili otkup (članak 30. stavak 2.). Više u natuknici procjena primjerenosti.

Mogu li se udjeli otkupiti tijekom životnosti fonda?

Osnovno pravilo ostaje: ulagatelji ne mogu tražiti otkup prije kraja životnosti ELTIF-a (članak 18. stavak 1.). ELTIF 2.0 ipak daje jasan okvir za otkupe tijekom životnosti. Oni su mogući samo ako ih pravila fonda dopuštaju i ako su istodobno ispunjeni uvjeti iz članka 18. stavka 2.:

1. otkup se ne provodi prije kraja minimalnog razdoblja držanja,
2. upravitelj nadležnom tijelu može dokazati primjerenu politiku otkupa i alate za upravljanje likvidnošću usklađene s dugoročnom strategijom,
3. politika jasno navodi postupke i uvjete,
4. otkupi su ograničeni na postotak likvidne imovine ELTIF-a,
5. ako zahtjevi premaše taj postotak, otkupi se krate razmjerno (pro rata) uz jednako postupanje prema ulagateljima.

Mogućnost otkupa dakle nije automatska i nije neograničena. Ulagatelji uvijek imaju pravo na isplatu u gotovini, dok je isplata u naravi moguća samo uz posebne uvjete (članak 18. stavci 4. i 5.). Detaljnije u tekstu o likvidnosti ELTIF-a.

Što je uparivanje udjela i što ne jamči?

Pravila ELTIF-a ne smiju sprječavati ulagatelje u slobodnom prijenosu udjela na treće strane, osim na upravitelja (članak 19. stavak 2.). Pravila uz to mogu predvidjeti uparivanje (engl. matching), odnosno povezivanje ulagatelja koji žele izaći s onima koji žele ući (članak 19. stavak 2.a).

Uparivanje ne jamči izlaz. Ako nema dovoljno zainteresiranih kupaca, zahtjev ne mora biti izvršen ili ne mora biti izvršen u cijelosti. Upravo zato ulagatelj o tome mora dobiti pisano upozorenje. Pojam je objašnjen u natuknici uparivanje udjela.

Kako izgleda usporedba prije i poslije reforme?

Tablica sadrži samo podatke provjerene u tekstu uredbe. Gdje prethodna brojka nije provjerena, nije navedena.

Tablica ne govori je li ELTIF nakon reforme bolja ili lošija opcija. Ona pokazuje samo promjenu pravila, dok ocjena konkretnog fonda i dalje ovisi o njegovim dokumentima i vašem planu.

Što se nije promijenilo?

Reforma nije promijenila temeljnu prirodu proizvoda:

• Dugoročnost. Životnost fonda mora biti usklađena s dugoročnom prirodom ELTIF-a i životnim ciklusima pojedinačne imovine (članak 18. stavak 3.).
• Nelikvidnost. Zadano pravilo i dalje je da nema otkupa prije kraja životnosti. Otkupi tijekom životnosti postoje samo ako ih pravila dopuštaju i uz ograničenja.
• Rizik. Vrijednost imovine može pasti, prihodi mogu izostati, a zaduženje može pojačati gubitke. Niži ulazni prag ne smanjuje rizik.
• Upravljanje. Upravitelji i dalje poštuju organizacijska i administrativna pravila Direktive 2011/61/EU (AIFMD), uključujući sprječavanje sukoba interesa.

Više o tome u tekstu rizici ELTIF-a.

Kako čitati ponudu nakon reforme: praktični primjer

Primjer je ilustrativan i ne opisuje nijedan stvarni fond. Ulagateljica dobije ponudu nekretninskog ELTIF-a bez zakonskog minimalnog uloga. Prije ELTIF-a 2.0 takav ulaz s manjim iznosom ne bi bio moguć zbog praga od 10 000 EUR. Niži prag ipak ne mijenja ništa od onoga što mora provjeriti.

Prije odluke postavlja četiri pitanja. Koliko traje životnost fonda i može li se produljiti? Dopuštaju li pravila otkup tijekom životnosti i nakon kojeg minimalnog razdoblja držanja? Kolika je planirana zaduženost u odnosu na zakonsku granicu? Nudi li fond uparivanje udjela i što o tome piše u pisanom upozorenju? Tek uz odgovore na ta pitanja može procijeniti uklapa li se proizvod u njezin plan. Za strukturiran pristup koristite kontrolni popis prije ulaganja.

Koji su rizici i ograničenja?

• Dojam veće dostupnosti. Ukidanje minimalnog uloga može stvoriti dojam da je proizvod namijenjen svima. Procjena primjerenosti postoji upravo zato što nije.
• Veće razlike među fondovima. Fleksibilnija pravila znače da se fondovi više razlikuju, pa usporedba traži više pažnje.
• Zaduženje. Viša zakonska granica može značiti veću osjetljivost na pad vrijednosti imovine.
• Ograničeni otkupi. Postotna ograničenja i razmjerno kraćenje znače da ne morate dobiti cijeli traženi iznos.
• Uparivanje bez jamstva. Izlaz preko uparivanja ovisi o postojanju druge strane.

Ovaj tekst je edukativan i nije investicijski savjet.

Česta pitanja

Opće informacije. Nije investicijski savjet niti procjena primjerenosti.

Kopiraj poveznicu